Open for Discussion: Serbian Life Overseas, What Changed?

[Bianca]

What Changes Have You Noticed Most?

Any in particular?

What do you miss? What do you like better now?

[Bianca]

Here are some of my own thoughts.

Moving away and living overseas makes me miss home. I have not had the chance to go back in a long time, but I see pictures and videos of those who have gone back to visit. The interesting thing is that people that come back from visiting tell me everything is changed. Not much looks or feels the same, and everyone we once knew is pretty much gone elsewhere.

So I realize that what I miss may not be what is there now, but rather what was there once. That is why I started this site, SerbianNostalgia.com. I wanted for me and for people like me to have a place that could not go away, a place that stayed the same for us, where we can build a community.

I learned a while ago that many nations have lived without a land or country to call their own. I guess the thing about us is that the land is there, but not all of us can claim it as our own. But we are always one nation. And the good thing about sites like these is that they allow us to stay together and keep each other company.

[Novica Djordjevic]

Bianca
Pratim detaljno šta se dešava - da kažem poslednjih 30 godina.
Lekarski posao me "tera" u sve društvene slojeve od najsiromašnijih do najbogatijih. Od tzv. običnih ljudi do političkih prvaka. Od vašara i pijaca do vrhova srpske kulture i umetnosti. Živim u gradu u kome se nalazi i najveći buvljak (pijaca na otvorenom) i gde dolaze ljudi iz Madjarske, Bugarske Rumunije, Makedonije, Hrvatske, Bosne, Kosova, arapskih zemalja i Kine, i gde se vidi bukvalno sve i svašta

Da ne govorim o onome što lično dobro ne poznajem - da ne govorim o srpskim mestima u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu. Drugi neka kažu o tome.
Da kažem za samu Srbiju (Centralnu Srbiju, Južnu Srbiju, Beograd, Vojvodinu) i Crnu Goru, mogu o tim teritorijama i ljudima potpuno kompetento da kažem: sve se promenilo u poslednjih 30 godina i to sve na bolje. Govorim i o globalnoj i o lokalnoj slici.
U samoj Srbiji ljudi vole da stalno kukaju kako je "sve gore i gore", i to najmanje poslednja 2 veka - "kako li je tek u Turskoj, Oni su jos uvek pod Turcima".
("...The interesting thing is that people that come back from visiting tell me everything is changed..")
Ekonomski, socijalno, politički, kulturološki, sportski Srbija medjutim raste. Da kažem, Civilizacijski i Kulturološki Srbija se stalno diže iz pepela i stalno napreduje.
Srbija zaista jeste Zemlja velike evropske civilizacije i kulture i na to možemo svi (i u Zemlji i u svetu) biti ponosni. Početkom 19 veka Srbiju je naseljavalo 400.000 ljudi, danas nas "kod kuće" ima izmedju 8 i 9 milona - uprkos svim ratovima i razarenjima, često do temelja.
Lošije je u Srbiji u oko 20% naseljenih mesta koja su napuštena. Gde nema dece i škole. E tamo je zaista "Not much looks or feels the same, and everthing we once knew is pretty much gone elsewhere". Tamo gde u Srbiji nema ljubavi, vere i nade a to treba "meriti" decom i školama tamo je zaista sve mnogo gore. U ostalim delovima Srbije je sve mnogo bolje. "I sećanja naša su bolja". Beograd upravo pristiže Budimpeštu a za 7- 8 godina će mu, osim najvećih gradova (Londom, Pariz, Moskva, Berlim i Rim), sve ostale evropske metropole po svim društvenim parametrima gledati u ledja.
A nema tog gradu na svetu koji je u poslednjih 1.000 godina toliko puta bombardovan i razaran (najčešće do temelja) kao što je Beograd. Kakva li su sećanja Beograda?
U Srbiji su se "skrasili" Ivo Andrić, Meša Selimović, Lubarda, Danilo Kiš, Emir Kusturica, Goran Bregović.
U Beogradu su i u njegovoj najcrnjoj deceniji (poslednja decenija 20. veka) rasli na asfaltu Novak Djoković, Ana Ivanović i Jelena Janković.

Bianca, učinilo mi se da osećam tugu u vašem glasu ("...but not all of us can claim it as our own")
Zašto? Srpske zemlje i Srbi jesu u sećaniima ali i u budućnosti. Uostalom najveći srpski putnik Miloš Crnjanski je govorio: "život se ne menja, on se živi i prolazi". Zatim dolazi drugi čovek i drugi život.
Naljutiće se na mene ali ću Vam reći šta su me učili stari doktori, čega da se čuvam. "Sve što je nekada bilo - bilo je bolje. A najbolje je ono što nikada nije bilo - što je u našim sećanjima da je bilo". Danas bi rekli "Što smo formatirali našim sećanjima".

Bianka ja ovaj Vas website ("...to have a place that could not go away, a place that stayed the same for us, where we can build a community.") vidim kao istinski doprinos srpskoj civilizaciji i zato se radujem, srce mi je zaista puno. Vidim ga u stvari onako kako je pisao Česlav Miloš: svi smo "negde" i u "nečemu" i od osećanja prolaznosti branimo se elementarnim stvarima - dodirivanjem stola: jedino što nam ostaje je da ispričamo jedni drugima gde smo to i u čemu smo to. To podrazumeva i sećanja koja nam niko ne može uzeti.
Vi ste ove Miloševe misli "upgrade"-ovali: "branimo se dodirivanjem stola i računara". Na to treba da budete ponosni, odlično rešenje ("...to stay together and keep each other company, ...can claim it as our own").
Pozdrav za Biancu
Novica
Pančevo,Serbia